Udomiteljstvo je oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji.
Udomiteljstvo za djecu je privremeni oblik skrbi za djecu dok se ne donese odluka o trajnom zbrinjavanju ili dok se prilike i okolnosti zbog kojih je dijete izdvojeno iz biološke obitelji ne promjene.
Za razliku od smještaja u dom, udomiteljstvo predstavlja prirodniji oblik skrbi za dijete jer osigurava individualni pristup, toplinu i podražavajuću okolinu obiteljskog doma koja mu je nužna za pravilan rast i razvoj.
Zbog čega djeca dolaze u udomiteljsku obitelj?
- bolest ili smrt roditelja
- ozbiljno zanemarivanje i/ili zlostavljanje u biološkoj obitelji
- nedostatna briga u biološkoj obitelji
Dijete u obiteljskom okruženju može dobiti potrebnu skrb i pažnju, toplinu i privrženost, osjetiti se prihvaćenim i voljenim te razvijati svoje pune potencijale.
Udomiteljstvo kao oblik izvaninstitucionalne skrbi za djecu i odrasle u Republici Hrvatskoj ima dugu tradiciju (Kletečki, Radović i Kregar Orešković, 2005.), no prvi Zakon o udomiteljstvu donesen je 2007. godine. 21. stoljeće donijelo je mnogobrojne promjene na području razvoja socijalne skrbi, a naglasak na promociji i širenju izvaninstitucionalnih oblika skrbi za djecu i odraslih osoba jedna je od značajnih smjernica razvoja sustava socijalne skrbi, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj.
Prema novom Zakonu o udomiteljstvu (2019.) ono se može obavljati kao: tradicionalno udomiteljstvo, udomiteljstvo kao zanimanje isrodničko udomiteljstvo. Udomiteljstvo kao zanimanje može se obavljati kao standardno udomiteljstvo ili kao specijalizirano udomiteljstvo za djecu.
Preduvjeti za bavljenjem udomiteljstvom
Tradicionalnim udomiteljstvom mogu se baviti punoljetne osobe mlađe od 60 godina, sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem i adekvatnim uvjetima stanovanja koji pružaju mogućnost boravka djeteta određeno vrijeme.
U tradicionalnoj udomiteljskoj obitelji može biti smješteno maksimalno troje djece istovremeno, izuzev situacije kada se radi o braći i sestrama tada mogu biti smješteni zajedno i više od troje.
Srodničkim udomiteljstvom bave se osobe koje su u srodstvu s djetetom i ono nema preduvjeta za obrazovanje, obuku ili dob.
Obavljanje standardnog udomiteljstva kao zanimanje ima sve preduvjete kao i tradicionalno udomiteljstvo, uz uvjete da osoba nije zaposlena te da ima prethodno iskustvo bavljenja tradicionalnim udomiteljstvom.
Specijaliziranim udomiteljstvom mogu se baviti osobe koje imaju završen najmanje preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili stručni studij u području socijalnog rada, psihologije, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, logopedije, radne terapije, fizioterapije i sestrinstva te imaju najmanje tri godine radnoga staža u radu:
- s djecom i mlađim punoljetnim osobama s problemima u ponašanju, a kojima je određena mjera povjeravanja udomiteljskoj obitelji sukladno propisima o obiteljskopravnoj zaštiti ili izrečenoj odgojnoj mjeri sukladno propisima o kaznenopravnoj zaštiti,
- s djecom i mlađim punoljetnim osobama s teškim tjelesnim, intelektualnim, osjetilnim, komunikacijskim ili višestrukim teškoćama u razvoju ili
- s teško bolesnom djecom i mlađim punoljetnim osobama.
Godišnje statističko izvješće o domovima i korisnicima socijalne skrbi iz 2019. godine Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pokazuje da je broj udomiteljskih obitelji na razini RH u padu, pa se tako 2016. godine udomiteljstvom bavilo 1492 obitelji, dok se u 2019. udomiteljstvom bavilo ukupno 1318 obitelj.
Podaci pokazuju da je udomiteljstvo najzastupljenije u Zagrebačkoj, Međimurskoj, Osječko – baranjskoj i Splitsko – dalmatinskoj županiji. A najmanje je zastupljeno u Ličko – senjskoj, Zadarskoj, Šibensko – kninskoj županiji.
Tko su udomitelji?
Udomitelj može biti udomiteljska obitelj ili udomitelj samac. Udomitelj prihvaća dijete u svoj dom, brine o njegovim potrebama, surađuje s Centrom za socijalnu skrb i biološkom obitelji djeteta.
Prema Unicefovoj publikaciji ‘Udomiteljstvo djece u Hrvatskoj’ (Ivković i Žižak, 2010.) udomiteljstvom se bave najčešće žene u dobi od 51-52 godine srednjoškolskog obrazovanja. S udomiteljstvom se najčešće započinje u 42. godini života, a najčešći motiv je želja da se nekome pomogne. Velika većina udomitelja u Republici Hrvatskoj živi u vlastitim obiteljskim kućama gdje više od pola udomljene djece ima svoju vlastitu sobu. Udomitelji se susreću s različitim izazovima, ali unatoč tome navode kako su zadovoljni što su udomitelji.
Kako postati udomitelj?
Kako biste postali udomitelj potrebno je podnijeti zahtjev u nadležnom Centru za socijalnu skrb. Djelatnici CZSS uputit će Vas u sve potrebne korake te Vam pružiti svu potrebnu podršku i edukaciju za udomitelja.
Jeste li spremni prihvatiti u svoj dom dijete koje treba veliku količinu ljubavi, prihvaćanja, strpljenja, pažnje i angažmana?
Napravite prvi korak i učinite pravu stvar za dječji osmijeh.